vajrapani

nedjelja, 12.05.2013.

Tamo i tu

Opraštamo se, kako sam i najavio prošli put, od Tibeta 11. i 12. stoljeća i vraćamo se nekih 1500 godina ranije na potkontinent smješten južno od Zemlje Snijega, u Indiju. Zemlju koja je bila naravno i domovina Šakjamunija, Prosvijetljenoga Mudraca iz naroda Šakja kojega danas poznajemo kao povijesnoga Buddhu ovoga našeg izuzetno povoljnog eona. Ali Indija je zemlja fascinantna iz tako mnogo drugih razloga, zemlja koja predstavlja na vanjskome planu ono što je zapravo u svima nama (neki bi rekli mikro i makro kozmos) bez obzira na naše biomehaničko svjetovno podrijetlo, na naciju, rasu, poslovnu profesiju, sklonosti ove ili one, političke svjetonazore i što već, a čemu smo se skloni u patetici neznanja dotjecati kao uporištima. „Uporišta“ koja su bez prave veze s biti, s prvom svrhom i smislom koji onda iz nje proistječe sve nas takva „uporišta“ na kraju jako skupo koštaju koliko god možda bila sladunjava i ugodna u startu. Upravo o tome govore i sljedeće dvije priče koje sam nakanio (ponovno) objaviti. Riječ je o meni osobno vrlo simpatičnim pričama jer jedna me podsjeća na davne godine kada sam tek počinjao čitati o buddhizmu, a druga mi je pomogla par godina kasnije u jednom nepovoljnom razdoblju kada su me mučile neke privatne sumnje i nedoumice (tu ćemo valjda sljedeći put). Već sam ih objavljivao na blogu ali prije više godina, ne vjerujem da ih se itko sjeća, zato uživajte.

Prva priča ujedno je popularna među vegetarijancima kako budistima tako i ne-budistima ;-) Moje skromno mišljenje je da ipak nije riječ baš o čisto problematici prehrambenih navika ali prosudite sami:

Dok je boravio u samostanu Veluvana u Rajagahi (današni grad Rajgir u saveznoj državi Bihar), Buddha je govorio o slučaju koji se zbio s jednim mesarom-svinjarom po imenu Cunda:

Mesar Cunda je bio neobično pohlepna i okrutna osoba. Životinje je ubijao na neki osobit način tako da je njihovo meso bilo kupcima ukusno i primamljivije od mesa koje su pripremali drugi mesari. (Iz današnje perspektive možemo pretpostaviti da je riječ o tome da je meso životinje koja ugiba polako u strahu i mukama „natopljeno“ hormonom nadbubrežne žlijezde- epinefrin/adrenalin koji se luči u takvim situacijama i da je zato konzumentima Cundinim mušterijama i njemu samom osobito prijalo i djelovalo na njih adiktivno)

Zgrnuo je veliko bogatstvo svojim poslom ali nikada nije pokušao svojim novcem učiniti nekakvo plemenito djelo.

Iako je Buddha boravio u lokalnom samostanu ni jednom ga Cunda nije posjetio niti mu iskazao poštovanje, ne ponudivši mu ni šaku cvijeća ni žlicu riže niti je učinio ikakva drugog dobrog djela u životu.
Cunda je naposljetku obolio, a s vremenom ga je obuzelo i teško ludilo.
Kada je doživio takav napad ludila mesaru Cundi ponašanje se promijenilo u skladu sa njegovim prošlim djelima. Počeo je roktati poput svinje i hodati četveronoške na rukama i koljenima po kući. Ukućani su ga pokušavali svezati i ušutkati ali sve je bilo uzalud, nitko nije mogao spriječiti da se izvrše posljedice njegovih djela, njegova karma. Samo je roktao, cvilio i hodao četveronoške kao svinja.

Nitko u sedam okolnih kuća nije mogao spavati zbog njegovog glasanja. Članovi njegove obitelji mogli su samo zabarikadirati vrata od kuće da ne bi takav izašao van. Nakon takve muke koja je trajala sedam dana Cunda je umro i rodio se ponovno u carstvu patnje.

Redovnici su cijelo vrijeme osluškivali kontinuirano cviljenje i roktanje iz njegove kuće koje je trajalo danima. Neki od njih su se obratili Buddhi riječima: «Plemeniti, već sedam dana vrata kuće mesara Cunde su zatvorena i sedam dana neprestano traje klanje svinja; zacijelo on sprema veliku gozbu za brojne goste. Takvog okrutnog i razvratnog čovjeka nitko nikada nije vidio!»

Buddha im je odgovorio: «Redovnici, nije on klao svinje ovih sedam dana. Posljedice njegovih zlih djela su ga sustigle. Čak i u ovom životu ukazale su mu se muke iz carstva patnje. Zbog tih je muka poludio i hodao četveronoške po kući sedam dana cvileći i rokćući poput svinje. Danas je umro i ponovno je rođen u paklu.» Čuvši to redovnici su rekli: «Poštovani Gospodine, on je dakle nakon patnje ovdje na ovom svijetu otišao opet na mjesto patnje i ponovno se rodio tamo.»

Buddha je dodao pojašnjenje u nekoliko stihova:

Idha socati pecca socati
papakari ubhayattha socati
so socati so vihannati
disva kammakilitthamattano.

Ovdje je patio sada i patiti će ondje poslije
Onaj koji čini zlo pati u obje egzistencije
Tuguje jer ga muči bol
Dok spoznaje izopačenost vlastitih djela.

Kaže sa da je Cundino ludilo uzrokovano time što je još živ mogao osjetiti vatru iz carstva patnje koja se uzdizala pred njim.
Ove tradicionalne slikarije (pripadaju kineskoj tradiciji) slikovito ilustriraju ono što se na sanskrtu naziva niraya ili naraka – domena pakla, koja je podijeljena na više stupnjeva. Recimo „Dno Svemira“ ili Avici Niraya (doslovno a-vici = bez valova) najniži je stupanj u nizu niraya ili naraka tj. paklova. Slično kao područje iza rijeke Kocit u Danteovoj Božanskoj komediji. Naravno riječ je samo o konceptualnim interpretacijama s kakvima već voli baratati ljudski um.

Oznake: Veluvana, Cunda, Avici Niraya

- 16:17 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.05.2013.

Loza, zaključak

Danas je trebala ići neka fotoreportaža, izlet na planinu, šetnja po voćnjaku i sl. Međutim jutro je počelo s kišom ali i dosta jakom tučom, nasreću kratkotrajnom. Kišovito se vrijeme zadržalo i preko dana pa sam fotoreportaže odgodio za neki drugi put.

Zato danas donosim jedan zaključak koji sam i najavio u prošlom postu, a koji spremam već duže vrijeme.
U knjizi „The Flying Mystics of Tibetan Buddhism“, Glenna H. Mullina, pronašao sam ovu sliku i pripadajući odlomak pod znakovitim nazivom Let(enje), Smijeh i Prosvjetljenje. Ilustracija koja se tamo nalazi u vidu slike tradicionalne tibetanske duhovne umjetnosti se savršeno uklapa kao nadogradnja na priču koju smo obrađivali u proteklom periodu. Mislim naravno na lozu ranih učitelja iz tradicije Kagyu ( tib. bka' brgyud- usmena linija, učenje preneseno šapatom) Marpa - Milarepa- Gampopa- Dusum Khyanpa). Naravno njima prethode indijski mahasiddhe- Tilopa i Naropa, ali fokus ovdje je konkretno stavljen na spomenutu tibetansku četvoricu koji tvore sukcesiju dotične učiteljske transmisijske linije, a koja je ostala očuvana do današnjih dana kao Karma Kagyu- jedna od četiri velike škole sjevernog budizma.
O toj lozi možda ću opet jednom pisati, ali kako sam spomenuo prošli puta, ne baš u neposrednoj budućnosti, pa bi ovo došlo ujedno i kao svojevrstan zaključak jednog većeg poglavlja u aktivnostima ovoga bloga. Uživajte i pozdrav do čitanja:

Slika je dimenzija 56.52x34.93cm, nastala u istočnom Tibetu u 18. st. tehnikom nanošenja pigmenata od usitnjenih minerala na platno.

Danas samo kratki opis ovog likovnog umjetničkog djela, izvor je briljantna internetska riznica tibetanske duhovne umjetnosti: www.himalayanart.org svakako preporučam malo pronjuškati kroz kolekcije umjetnina koje su tamo dokumentirane. Kako je tamo i navedeno riječ je o „najvećem svjetskom edukativnom izvoru himalajske umjetnosti i ikonografije u kome je katalogizirano preko 50 000 djela.“

(Centralna figura na slici) Dusum Khyenpa, Prvi Karmapa Lama (1110.-1193.) zajedno sa lozom ranih tibetanskih gurua tradicije Kagyu.
Prikazan je u nešto starijoj dobi, sa sijedom kosom i neobrijan. Izvodi mudru (mudra je simbolična gesta rukama) učenja Dharme sa objema rukama pri srcu, slično Kotaču Dharme. Na glavi nosi crnu vadžra krunu primljenu kao dar od Dakina u svrhu priznanja njegove realizacije, odjeven je u narančaste i žute halje, odjeća potpuno zaređenog redovnika, a zaogrnut je i sa meditacijskim ogrtačem od žutog brokata. Sjedi na niskom sjedištu za naslonom, namijenjenom za redovnike. Sjedište je prekriveno brokatom. On sjedi u vadžra položaju (u nekim granama buddhističke tradicije uobičajen je naziv padma položaj tj. lotosov položaj ali to ne treba zbunjivati, radi se u oba slučaja o istom sjedećem položaju)

a pred njim je stolić na tri noge na kome su Dharma knjiga (u vidu svitka), zdjela s voćem i Tri Dragulja (simbolična Triratna tj. Buddha, Dharma, Sangha).

Na vrhu slike u centru jest Marpa Lotsawa Chokyi Lodro (1012.-1097.) prvi tibetanski guru u lozi koja će kasnije prerasti u Karma Kagyu - jednu od četiri glavne škole tibetanskog budizma:

Sa kratkom crnom kosom, brkovima i kozjom bradicom , odjeven je u odjeću laika/svjetovnjaka, a sa obje ruke izvodi mudru „uzimanja Zemlje za svjedoka“. Na lijevoj strani je glavni Marpin učenik, slavni yogi Milarepa (1040./1052.?-1137.):

sa dugom crnom kosom, odjeven u jednostavnu platnenu odjeću i crveni meditacijski pojas. Desne ruke prinesene iza uha, a lijeve spuštene na tlo iza tijela, posjednut je u opuštenom položaju na sivoj jelenskoj koži. Na desnoj strani slike je prikazan glavni Milarepin učenik:

Gampopa (1079.-1153.) koji je bio učitelj Dusuma Khyenpe (Prvog Karmape tj. centralnog lika na ovoj slici). Gampopa sa dvije ruke pri srcu izvodi mudru podučavanja Dharme.
Nosi crvenu kapu sa širokim resama, a odjeven je u narančastu i crvenu redovnički halju. Spomenuli smo u prošlom članku da je Gampopa prvi redovnik u liniji Kagyu. (možemo govoriti o tome kako je i Marpin guru mahasiddha Naropa bio redovnik u mlađim danima ali on je napustio redovnički život kad je pošao u potragu za svojim učiteljem- mahasiddhom Tilopom.)

Osobito simpatičan detalj, gore desno između Marpe i Gampope: ptica u letu.

Na dnu slike lijevo i desno prikazani su meditacijski deiteti, iako možda je bolje koristiti termin yidam, a ne deitet jer kao što znamo u kontekstu buddhizma nipošto ne možemo govoriti o „božanstvima“ u smislu u kojem se to čini u teističkom poimanju duhovnosti i religije. Konkretno riječ je o deitetima tzv. gnjevnih aktivnosti. Prvi je (dolje lijevo):

Hayagriva iz Obitelji Padma Buddha (Obitelj Lotosa), crven, u najjednostavnijoj formi, znači sa jednim licem i dvije ruke podignute uvis, u desnoj drži štap s nataknutom lubanjom, a u lijevoj crveni plamičak.

Na donjoj desnoj strani slike prikazan je Vajrapani (Vadžra Pani- nositelj munje) iz Vadžra Buddha Obitelji (Obitelj Žezla/Munje), plave boje, također u jednostavnoj formi sa jednim licem i dvije ruke:

U desnoj drži podignuto zlatno žezlo (tj. vadžru), a lijevu drži pri srcu u gnjevnoj gesti- gesti egzorcizma- istjerivanja pogrešnosti i smetnji). Oboje su odjeveni u tipičnu odjeću i dekoracije "gnjevnih deiteta", a okruženi su plamenom primordijalne svjesnosti.

Dusum Khyenpa bio je utemeljitelj Karma (Kamtsang) grane Kagyu škole. Služio je nakon Jetsuna Gampope kao opat u samostanu Daklha Gampo, a utemeljio je samostan Tsurphu koji je postao sjedište budućih inkarniranih Karmapa lama. Izvorni samostan Tsurphu uništen je 1966.g. nakon kineske okupacije Tibeta u sklopu tzv. „kulturne revolucije“. Obnova je počela tijekom 1980-ih zahvaljujući zalaganju 16.-og Karmape Rangjung Rigpe Dorje-a:

Današnji 17.-ti Gyalwang Karmapa Ogyen Trinley Dorje, ustoličen je u obnovljenom samostanu Tsurphu i tamo je boravio do 2000. godine kad je prebjegao u Indiju. Kapa koju nosi je simbolična crna vadžra kruna kakvu na ovoj slici koju smo danas obrađivali nosi i Prvi Karmapa Dusum Khyenpa.

Oznake: Karmapa, vadžra, mudra

- 18:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.04.2013.

Susret s Marpom

Ovim odlomkom završavam na malo duže vrijeme pisanje o Milarepi i Marpi. Iako ćemo ih zacijelo spominjati još usput kroz neke druge teme mislim da je vrijeme da se okrenemo i drugim važnim osobama koje su trajno integrirane u povijest buddhizma. Zapravo možda ću u sljedećem nastavku samo još zaokružiti priču kroz slikoviti prikaz dotične loze o kojoj smo govorili u proteklom periodu.
A u neposrednoj budućnosti nakon toga vjerojatno ćemo se vratiti par stoljeća unatrag od 11. st. i družiti se malo sa nekim indijskim majstorima, pa ćemo onda skoknuti i do vremena povijesnoga Buddhe, Šakyamunija i podsjetiti se na neke zgode njega i njegovih učenika. A poslije kada se ponovno vratimo na Tibet morati ću početi konačno jednu temu o kojoj sam već odavna namjeravao pisati. Prošlu lunarnu godinu (koja je završila u veljači) na blogu sam obilježavao godinu Milarepe jer je prigodno bilo 960. godina od njegova rođenja pa je zato i bilo toliko postova o njemu, a ovu godinu posvećujem isto jednoj povijesnoj osobi koja je bila Milarepina suvremenica iz 11. st., iako prema dostupnim biografijama nikada se nisu susreli, boravili su u različitim regijama Tibeta i Himalaja. Riječ je, neki zasigurno već pogađaju, o Machig Labdron, velikoj tibetanskoj yoginki, jednoj od najvažnijih žena u povijesti budizma, čija je dragocjena ostavština, isto kao i ostavština Marpe i Milarepe ostala očuvana do današnjih dana na korist svim osjetilnim bićima. No o tome više će biti riječi kad dođe vrijeme za to, zasad samo formiram nekakav okvir za buduće bloganje ;-)

Kako sam dalje napredovao putem ipak sam još neke ljude pitao da li poznaju Marpu Prevoditelja. Susreo sam stočare i pitao njih također. Stariji su odgovorili da ne znaju. Ali tu se našao i neki vedar mladić, u lijepoj odjeći bogato ukrašenoj ornamentima, nauljene i dobro počešljane kose koji mi reče: “Ti zacijelo misliš na moga Gospodina i oca koji je običavao prodati sve iz naše kuće, kupiti zlato i odnijeti ga u Indiju te se vratiti natovaren ogromnom količinom ispisanih svitaka. Ako na njega misliš, on danas ore polje, nešto što ga još nikad nisam vidio raditi.“
Činilo mi se da bi mogla biti riječ o čovjeku kojega tražim ali opet nekako sam sumnjao da bi se velikoga prevoditelja moglo naći kako ore u polju.

Tako razmišljajući nastavio sam hodati cestom dok nisam susreo snažno građenog čovjeka, lamu. Bio je krupan, skoro bi se moglo reći korpulentan, punih očiju, ali bio je vrlo dostojanstvene pojave. Orao je polje pored ceste. Čim sam ga ugledao prožeo me osjećaj neizrecivog ekstatičkog blaženstva uslijed čega sam momentalno izgubio svijest o svemu okruženju oko sebe. Kad sam se pribrao rekao sam: „O Poštovani Gospodine, gdje bi se u ovome kraju moglo naći vjernog učenika slavnoga sveca Narope, Marpu Prevoditelja?“

Na trenutak lama me temeljito i ispitljivo promotrio od glave do pete i tada odgovorio s pitanjem: „Odakle dolaziš? Čime se baviš?“ Odgovorio sam mu da sam veliki grešnik i da dolazim s Visočja Tsang te da sam čuvši o slavi i znanju Marpe Prevoditelja došao k njemu učiti Istinsku Doktrinu pomoću koje bih mogao ostvariti Oslobođenje.
Na to je lama odgovorio: „Vrlo dobro; Omogućiti ću ti susret s njime ako umjesto mene dovršiš ovaj dio oranja.“, a u isto vrijeme izvadio je vrč chhanga ispod svoga šešira te mi ponudio da pijem. Prihvativši piće osjetio sam se izuzetno osvježeno. Povjerio mi je da dobro uzorem polje i otišao. Dovršio sam chhang i tada počeo orati polje s voljom i lakoćom.

Nakon nekog vremena mladić kojega sam ranije vidio sa stočarima, koji mi je dao informacije koje sam tražio, došao je k meni i pozvao me u kuću. Time sam bio vrlo obradovan te sam mu rekao: „Lama će mi omogućiti susret, tako da ću završiti ovaj posao oranja za njega.“ Nastavio sam raditi i završio dio posla koji je preostao. To polje koje mi je pomoglo ostvariti susret s mojim Guruom kasnije je nazvano Polje Pomoći. I danas ljeti stazica vodio uokolo granice polja, a zimi ravno preko njega.

Pošavši napokon s mladićem našao sam lamu posjednutog na dva sloja jastuka sa tepihom prebačenim preko njih, što je sve zajedno činilo trostruko sjedište. Primijetio sam kako se trudi obrisati prašinu sa svoga lica ali njegove obrve i ugao nosa još su nosili sitne tragove prašine. Tako je sjedio, a trbuh mu se primjetno isticao kako je bio krupnije tjelesne građe.
Iako sam odmah pomislio da je to isti gospodin s kojim sam se rastao ranije na polju, pogledao sam uokolo po prostoriji da vidim da nije možda još neki drugi lama posjednut negdje drugdje.

Čovjek sa sjedišta je tada rekao: „Naravno, ti me nisi prepoznao. Ja sam Marpa, sada me
možeš pozdraviti.“ Odmah sam se poklonio, dotaknuvši prvo njegova stopala čelom, a zatim i položivši ih na svoje tjeme. Izvršivši tu ceremoniju* rekao sam: „O Dragocjeni Guru, ja sam veliki grešnik sa Zapadnog Visočja i došao sam prinijeti svoje tijelo, govor i um tebi. Molim te da me opskrbiš sa hranom, odjećom i duhovnim instrukcijama i omogućiš mi da ostvarim Oslobođenje u tijeku ovoga života.“

Lama je odgovorio: „To što si ti veliki grešnik nema veze sa mnom. Nisam te ja slao da činiš grijeh u moje ime. Nego kakav si to grijeh počinio?“ Kada sam mu izložio u potpunosti okolnosti svoga slučaja Lama je rekao: „Vrlo dobro; Sviđa mi se tvoja ponuda da posvetiš meni svoje tijelo, govor i um, ali ne mogu te opskrbiti hranom, odjećom i duhovnim učenjem, ne svima trima zahtjevima. Ili ću te opskrbiti hranom i odjećom, a učenja ćeš tražiti drugdje, ili ćeš morati hranu i odjeću naći drugdje, a ja ću ti udijeliti učenja koja želiš. Izaberi koja ti opcija bolje odgovara. Ako ti ja udijelim Istine, potpuno će ovisiti o tvojoj vlastitoj ustrajnosti i energiji da li ćeš ostvariti Oslobođenje u tijeku jednoga života ili nećeš.“

Odgovorio sam: „Došao sam k tebi moj lama, po Istinu. Pronaći ću svoju hranu i odjeću drugdje.“ Odmah sam se počeo raspakiravati tamo, položivši nekoliko knjiga koje sam nosio na oltarsku policu. Ali lama mi je to odmah zabranio rekavši: „Van s tvojim starim knjigama; one bi zarazile moje svete relikvije i svete spise kao da bi im prenijele prehladu!“ *(2)

Odmah sam pomislio u sebi da je on znao kako su među knjigama i neke o crnoj magiji i da je zato prigovorio protiv stavljanja pored njegovih knjiga, slika i ostalih stvari. Nekoliko dana držao sam ih u prostoriji koju su dodijelili meni. Žena moga gurua donijela mi je dobru hranu i ostale potrepštine.

To je dio moje povijesti koji kazuje o tome na koji način sam došao k svome Guruu, što ujedno i čini Prvo od mojih Vrlih Djela.

*(1)- ceremonija o kojoj je riječ je način na koji shishya (učenik, aspirant) odaje dužno štovanje guruu (majstoru, učitelju).

*(2)- kako Milarepa i dodaje u sljedećem pasusu, majstori Tajnih Znanja, kakav je bio i Marpa Prevoditelj pridržavaju se spoznaje da knjige, baš kao i osobe emaniraju specifične auričke utjecaje, stoga je Marpa odbio da se knjige o crnoj magiji stavlja na istu policu sa njegovim dharmičkim knjigama i da dolaze u kontakt sa svetim relikvijama.

P.S.
Kako nije bio odgovora na (ne)nagradno pitanje u prošlom nastavku, da se podsjetimo:
Tko je bio „vedar mladić, u lijepoj odjeći…“, s početka, a kojega je Milarepa susreo tražeći Marpu. A također kasnije dolazi na polje pozvati Milarepu u kuću.
Koju je ulogu on trebao imati ali što se dogodilo s njime?

Oznake: Naropa, Marpa Lotsawa, Milarepa

- 17:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 06.04.2013.

Gdje je Marpa?

Kada je njegova žena ušla da posluži doručak rekla je: „O Gospodine, noćas sam sanjala da su došle dvije žene, rekle su da dolaze iz zemlje Urgyan* na zapadu, a u rukama su nosile kristalni relikvarij koji je bio malo zaprljan. Tražile su od mene da kažem tebi da ti tvoj guru Naropa nalaže da posvetiš taj relikvarij sa svim nužnim ceremonijama pravilnoga posvećenja i da ga položiš na vrh brda. A ti si rekao da je relikvarij već blagoslovio sam veliki svetac Naropa, no da kakav god bio njegov nalog mora se poštovati te si relikvarij tada oprao svetom vodom iz vaze, obavio ceremoniju posvećenja nad njim i položio ga na vrh brda. Relikvarij je onda emitirao svjetlost sjajnu poput sunca i mjeseca, a također je i reproducirao iz sebe nekoliko istih takvih relikvarija koji su se smjestili na vrhunce okolnih brda. Kao zaštitnici predmete su čuvale dvije ženske osobe. Što znači taj san?"

Iako je, čuvši to, u sebi bio vrlo zadovoljan podudarnošću toga sna s onim kojega je on sam usnuo te noći, Marpa je naglas rekao samo: „Ne znam značenje nasumičnih snova. Idem danas uzorati ono polje kraj ceste. Pripremi mi sve za taj posao.“
A njegova žena je na to rekla: „Ali imaš toliko radnika koji rade za tebe. Što će reći ljudi ako ti veliki lama odeš raditi u polje kao običan radnik? Bit će to pravi skandal. Molim te ostani kod kuće, nemoj ići!“
Bez obzira na njene primjedbe, Marpa je otišao na polje samo dobacivši: „Donesi mi dobru mjeru chang-a“ (tibetansko pivo od ječma). Kad mu je kasnije žena donijela puni vrč changa rekao je: „To će možda biti dovoljno za mene, ali donesi još za goste.“ Kad mu je donesen drugi vrč, stavio ga je na tlo i pokrio svojim šeširom, sjeo pored vrča i polako otpijao svoj chang, odmarajući se nakon posla.

U međuvremenu ja sam se približavao cestom ispitujući svakoga koga sam putem sreo: „Gdje bi tu živio Veliki Yogi, Marpa Prvoditelj?“ Ali nitko mi nije znao dati informaciju koju sam tražio. Napokon neki čovjek reče da tu negdje živi jedan Marpa, ali nema nikoga tko bi nosio takvu grandioznu titulu Veliki Yogi Marpa Prevoditelj. Tada sam ga pitao gdje je Žitna Dolina, a on je pokazao rukom i rekao „Evo tamo je“. Onda sam ga pitao tko živi tamo, a čovjek mi je odgovorio da tamo živi taj Marpa kojeg je spomenuo. „Zar ga ne zovu još nikako drugačije?“- odmah sam upitao. Na to mi je odgovorio da ga neki zovu i lama Marpa. To je umirilo moje sumnje i znao sam da to mora biti Marpa kojega tražim. Onda sam pitao kako se zove planinski hrbat na kome smo stajali u tome trenutku i odgovoreno mi je da ime toga mjesta Chho-la-gang (Greben Dharme). Pomislio sam u sebi kako je to vrlo povoljan znamen, što sam ostvario prvi pogled na obitavalište moga gurua sa toga planinskog grebena.

Kako sam dalje napredovao putem ipak sam još neke ljude pitao da li poznaju Marpu Prevoditelja. Susreo sam stočare i pitao njih također. Stariji su odgovorili da ne znaju. Ali tu se našao i neki vedar mladić, u lijepoj odjeći bogato ukrašenoj ornamentima, nauljene i dobro počešljane kose koji mi reče: “Ti zacijelo misliš na moga Gospodina i oca koji je običavao prodati sve iz naše kuće, kupiti zlato i odnijeti ga u Indiju te se vratiti natovaren ogromnom količinom ispisanih svitaka. Ako na njega misliš, on danas ore polje, nešto što ga još nikad nisam vidio raditi.“
Činilo mi se da bi mogla biti riječ o čovjeku kojega tražim ali opet nekako sam sumnjao da bi se velikoga prevoditelja moglo naći kako ore u polju.

* zapadna zemlja Urgyan ili Orgyen koja se spominje dosta u tibetanskoj tradiciji označava područje današnjeg sjevernoga Pakistana gdje je tantričko učenje sazrelo i procvjetalo, veliki učitelji poticali su odande, naravno najveći od tantrika- guru Padmasambhava (koga Tibetanci zovu Guru Rinpoče- Dragocjeni Učitelj) iz 8. st., a koji je trajno ustanovio prisutnost Buddhine Dharme na Tibetu. Također i Marpin guru- mahasiddha Naropa, njega su još nazivali kašmirskim učenjakom, rođen je u tom kraju u gradu Lahoreu.

Marpa iz Lhobraka ili najčešće Marpa Lotsawa (Prevoditelj)
Prvi Tibetanac u lozi gurua tradicije Kagyu (njemu prethode indijski mahasiddhe Tilopa i Naropa), a nasljeđuje ga Milarepa.
Na sve četiri slike primjećujemo zajedničke detalje, dva su najvažnija (ne računam njegovu karakterističnu frizuru i brkove iako i to treba uzeti u obzir), a to je odjeća i mudra tj. simbolična gesta rukama (o mudrama će biti više riječi sljedeći puta).
Eto prilike da obnovimo zapostavljenu tradiciju kviza za čitateljstvo :-)
Da li netko možda primjećuje koji je specifični položaj Marpinih ruku na sve četiri slike i koja je simbolika? To je sasvim lako pitanje, dotična mudra je vrlo poznata iz primjera povijesnoga Buddhe Šakyamunija.

Dakle Marpa je uvijek prikazan u dvostrukoj odjeći- u košulji svjetovnjaka, znači „civilna“ tibetanska odjeća iznutra, a zaogrnut je meditacijskim plaštem ili haljom kakva je karakterističan za yoginske meditante i pustinjake, tantričke praktičare. Tako je stoga jer je Marpa osim što je bio realizirani tantrički majstor bio i zemljoradnik, nakon povratka s prvog putovanja u Indiju i ženidbe s Dagmemom počeo je graditi svoje poljoprivredno gospodarstvo koje je kako i vidimo iz ovog odlomka s vremenom postalo tako uspješno da su posao obavljali njegovi brojni radnici, a on se do kraja života bavio prevođenjem i podučavanjem studenata.

Milarepa:

Milarepa i još jedan primjer- Milarepin učenik Rechungpa s druge strane oni nisu prikazani sa svjetovnjačkom košuljom ispod yogijske halje jer oni su Herukpe – tj. nagi, oni koji su se sasvim razodjenuli od svjetovnih ambicija i angažmana.

Rechung(pa):

Rechunga se bez greške može determinirati na slikama po njegovoj specifičnoj zašiljenoj kapici. Na drugoj slici čak poput Milarepe i Rechung drži ruku iza uha u znak osluškivanja- osluškuje prirodu, orkanski vjetar Himalaja, rijeke, ptice, zahvaljujući svojoj visokoj realizaciji što god sluša čuje Dharmu. A na prvoj slici položaj nogu i ispružena desna ruka odgovara potpuno položaju Milarepe sa prve od njegovih slika (gdje ne drži desnu ruku iza uha nego preko koljena).

Gampopa:

Drugi Milarepin učenik ujedno i njegov formalni nasljednik u lozi Kagyu- Jetsun Gampopa nije pak bio niti yogi klase Herukpa niti tantrika svjetovnjak poput Marpe nego nešto treće, nešto novo u toj lozi- redovnik. Kaže se da je Jetsuna Gampopu prorekao povijesni Buddha Šakyamuni u Sutri Bijelog Lotosa gdje je zapisano: „Jednog dana Buddha Šakyamuni okrenuo se k svome učeniku Anandi i rekao- Ananda, nakon mojeg odlaska u Parinirvanu, u smjeru sjevera na ovoj hemisferi naći će se potpuno zaređeni redovnik koji će biti poznat kao Bhikshu Liječnik. On će biti netko tko je prošao kroz brojne prethodne živote potpuno posvećene praksi Dharme.“
- Bhikshu Liječnik tj. Redovnik Liječnik uzima se da se odnosi na Gampopu jer on je bio vrlo poznat u Tibetu kao uspješni liječnik, ali u vrijeme epidemije neke bolesti su umrli njegova žena i dijete, kako ih nije mogao spasiti prestao se baviti medicinom i postao redovnik, a kasnije u životu i glavni učenik Jetsuna Milarepe. Kako vidimo na slici Jetsun Gamopopa odjeven je u redovničku odjeću kakvu redovnici nose i danas. Nadalje Gampopin učenik Dusum Kyenpa bio je prvi Karmapa lama, poglavar ustanovljene škole Karma Kagyu kakva se održala do danas.

Današnji 17. Gyalwang Karmapa Ogyen Trinley Dorje
S kapom sa širokim resama, sličnoj Gampopinoj kapi sa slike.

Na ovoj slici 17. Gyalwang Karmapa sa puno poznatijom kapom- crnom vadžra krunom, ornamentom svih utjelovljenih Karmapa lama počevši s Prvim, spomenutim Dusum Khyenpom, Gampopinim učenikom. O Dusumu Khyenpi i o simbolici njegove vadžra krune više neki sljedeći put.

P.S. kad već obnavljamo zapostavljenu tradiciju kviza za štovano čitateljstvo, evo još jednog pitanja. Tko je bio „vedar mladić, u lijepoj odjeći…“, a kojega je Milarepa susreo tražeći Marpu i koju je ulogu on trebao imati ali što se dogodilo s njime. (Podsjetnik za one koji su se kasnije uključili: riječ je o autonagradnom kvizu, to ne znači da se dobije auto nego osoba koja točno odgovori može se sama počastiti nagradom kakvu god poželi, a jasno računa se kao da je od mene :-)

Oznake: Guru, mudra, Marpa Lotsawa

- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.03.2013.

Tranzicija

O okolnostima pod kojima je Jetsun Milarepa napustio put osvete i otišao od svoga učitelja crne magije. Radnja je kronološki smještena u vrijeme kada je u sebi već zažalio zbog osvetničkih djela koja je poduzeo protiv svojih zlih rođaka. Grizodušje ga je mučilo već neko vrijeme ali nije znao kako to reći crnom magu Yungtunu Trogyalu (kod kojeg je Milarepa bio „šegrt“) te što dalje činiti.

Poglavlje četvrto: Traženje Svete Dharme
Priča o tome kako je Jetsun otišao od gurua Crne Vještine i o tome kako je Jetsun pronašao svojeg gurua Istinske Doktrine, Marpu Prevoditelja.

Opet prozbori Rechung i reče: „O Učitelju, spomenuo si da si u ono vrijeme učinio i neka dobra djela, pri čemu zacijelo misliš na privrženost Svetoj Dharmi. Kako i koje okolnosti su te navele da tražiš religiju i na koji način si se susreo s njome?“

Gorko sam zažalio zbog razaranja i štete koju sam prouzročio svojom magijom, zbog ubojstva svojih neprijatelja i zbog stvaranja ledenih oluja.
Toliko sam žudio za religijom da sam zaboravio jesti. Tijekom dana htio sam sjesti dok sam hodao, a hodati čim bi sjeo. Noću nisam mogao spavati. Toliko sam bio pun grizodušja i kajanja, a opet nisam se mogao odvažiti da tražim od učitelja da me pusti da usvojim religiozni život. Tako sam nastavio služiti kod svoga učitelja cijelo vrijeme žarko želeći nekakvu priliku da ga pitam da li bi me mogao otpustiti da odem učiti Svetu Doktrinu.

Negdje u to vrijeme neki bogati svjetovnjak, predani mecena moga učitelja, ozbiljno je obolio i moj učitelj je pozvan da se pobrine za bolesnika. Tri dana kasnije učitelj se vratio sav pokunjen i natmurena lica. Pitao sam ga što se dogodilo, a on mi je rekao: „Kako su prolazna sva stanja egzistencije! Prošle noći taj predivni laik preminuo je i ja nisam mogao ništa nego oplakivati njegov gubitak. Napokon shvaćam jad sve svjetovne egzistencije. Štoviše od svoje mladosti cijeli život proveo sam prakticirajući magiju, baveći se Crnom Vještinom uzrokujući smrt i prizivajući ledene oluje. A i ti isto moj sine, od svoje mladosti ogrezao si u tu grešnu vještinu i već si zgrnuo hrpu zle karme koja će također teško opteretiti i mene budući da sam i ja, kao učitelj, odgovoran za tvoja djela."

Pitao sam ga nije li istina da su sva osjetilna bića ubijena magijskim metodama na neki način zapravo spašena i poslana u više domene egzistencije. Odgovorio je: „Razumijem da sva osjetilna bića posjeduju zraku Vječnosti i da moramo raditi na njihovu spasenju i razvoju. I ja znam neke rituale koji se koriste u tu svrhu ali sve ovisi o istinskom razumijevanju svrhe rituala i također o značenju riječi koje se koriste. Međutim ne pouzdam se da bi to moje površno znanje izdržalo test prave opasnosti. Stoga želim sada posvetiti se takvoj valjanoj doktrini koja ostaje stajati čvrsto i pouzdano u lice ama baš svega što može zaprijetiti. Ostani ti ovdje i služi kao zaštitnik mojoj djeci i ostalim učenicima, a ja ću otići i raditi za tvoje spasenje kao i za svoje vlastito. Ili pak idi ti, uči i prakticiraj Svetu Dharmu u moje ime kao i u svoje vlastito da me spasiš i pribaviš mi rođenje u sljedećoj egzistenciji u kojoj će biti nadalje unaprijeđen moj progres na Putu Emancipacije. A ja ću te opskrbiti sa svom potrebnom materijalnom potporom."

To je bilo upravo ono što sam želio i jako sam se obradovao toj prilici. Odmah sam ga zamolio da mene pusti da usvojim religiozni život. Moj učitelj je odmah pristao rekavši: „ Svakako. Ti si mlad i bogato obdaren energijom, ustrajnošću i vjerom. Ti ćeš biti vrlo iskren poklonik. Idi i živi život čistog religijskog studija.“

Darovao mi je jaka natovarenog finim vunenim tkanjem iz Yarlunga i usmjerio me u mjesto Nar u dolini Tsang gdje je živio lama iz stare mistične sljedbe, zvao se Rongtön-Lhaga. Za njega se pričalo da je ostvario nadnaravno znanje u doktrini zvanoj Veliko Savršenstvo (Dzogchen, prim. prev.) škole Nyingma.

Učitelj me tražio da idem i učim doktrinu od toga gurua i da ju prakticiram dobro. U skladu sa njegovom željom otišao sam u Nar u dolini Tsang i potražio lamu.
Tamo sam našao laminu ženu i nekoliko njegovih učenika koji su me obavijestili da je to mjesto sjedište samostana, ali da lama nije doma u tom trenutku jer ima ogranak samostana u Rinangu u gornjem dijelu doline Nyang i da ga tamo mogu naći. Tada sam im rekao da me poslao učitelj magije Yungtun Trogyal i da sam voljan nagraditi svakog tko me može odvesti k lami. Gospođa je u skladu s time poslala jednoga učenika sa mnom da mi bude vodič.

U Rinangu našao sam lamu i ponudio mu jaka i balu vunenog tkanja kao prinos, rekavši da sam veliki grešnik koji dolazi iz Zapadnog Visočja u potrazi za doktrinom koja bi vodila do oslobođenja od sve samsaričke egzistencije u tijeku jednoga života i uputio sam molbu da mi takvu doktrinu dodijeli.

Lama je rekao: „Moja doktrina zvana Veliko Savršenstvo, jest savršenstvo zaista. Ekscelentna je jednako u svome korijenu, u stablu, kao i u granama- profitabilna je onome od koga se pribavlja kao i onome tko ju pribavlja, kao i u svome plodu koji jest znanje Yoge. Onaj tko meditira na nju kroz jedan dan, oslobođen biva u tijeku istoga toga dana, isto se događa onome tko na nju meditira u tijeku noći. Onima nadarenima, onima čija je karma povoljna, samo slušanje doktrine dovoljno je da im priskrbi Oslobođenje, oni niti ne trebaju meditirati na nju. To je doktrina za one intelekte koji su najviše razvijeni. Dodijeliti ću ti tu doktrinu." Inicirao me tamo na licu mjesta i dao mi nužne instrukcije.

Nakon toga misao je nastala u mome umu kako sam ranije dok sam učio magiju za ubilačke potrebe trebao četrnaest dana, a da ostvarim nakanu prizivanja ledene oluje trebalo mi je sedam dana, a eto sada sam susreo doktrinu koja će me emancipirati u bilo kojem trenutku, bilo danju, bilo noću, gdjegod odlučim meditirati na nju, dok onima nadarenima i favoriziranima njihovom karmom samo slušanje iste biva dostatno da ih spasi. Rekao sam u sebi: „Pa i ja sam možda jesam jedan od favoriziranih i nadarenih osoba!“
Tako sam bio napuhan ponosom da nisam uopće meditirao nego sam umjesto toga išao spavati ne dovršivši svoje zadatke te tako nisam uspio staviti doktrinu na test prakse.

Nakon nekoliko dana lama je došao k meni i rekao: „Ti si sebe nazvao velikim grešnikom koji dolazi s Visočja i u tome si bio savršeno u pravu. No ja sa svoje strane odviše sam izdašno nahvalio svoju doktrinu. Kako sada izgleda, sasvim mi je jasno da ja neću biti u stanju preobratiti tebe. Postoji jedan samostan zvani Dovo-Lung (Žitna Dolina) u Lhobraku, gdje danas živi vjerni učenik Narope, velikog indijskog sveca. On je najvredniji od najvrednijih među ljudima, sam kraljević među prevoditeljima, onaj koji je pribavio nadnaravno znanje u novim Tantričkim Doktrinama, nenadmašen u svima trima svjetovima, ime mu je Marpa Prevoditelj. Između tebe i njega postoji karmička sveza koja potječe iz prošlih života. K njemu moraš poći.

Moj osvrt:
Kad sam prvi puta čitao biografiju Milarepe pomislio sam da je bogati seljak taj mecena od Yungduna Trogyala zacijelo bio vrlo izdašan sponzor kad je njegova smrt tako duboko potresla toga velikog crnog maga i gurnula ga prema takvim dubokim promišljanjima :-)
Danas kad vidimo ljude sve žešće pribijene, k angažmanima koji nemaju veze s ničim smislenim ni trajno korisnim, k „velikim“ nogometnim utakmicama, ka „kretanjima tržišta“, k političkim igrama i da ne nabrajam dalje… kako traže uporišta svojih zbunjenih egzistencija u takvim najjadnijim kulama od karta. Dragocjeniji mi se time čini slučaj crnog maga koji je iako kroz život duboko zabrazdio u zla djela i materijalističko koristoljublje svejedno na kraju instinktivno naslutio ono što u buddhizmu nazivamo Trima Odrednicama Egzistencije: anitya, dukha i anatman (netrajnost, neugoda i lišenost suštine).

Osobito mi je zanimljivo kad Yungdun Trogyal kaže Milarepi:
„Razumijem da sva osjetilna bića posjeduju zraku Vječnosti i da moramo raditi na njihovu spasenju i razvoju. I ja znam neke rituale koji se koriste u tu svrhu ali sve ovisi o istinskom razumijevanju svrhe rituala i također o značenju riječi koje se koriste. Međutim ne pouzdam se da bi to moje površno znanje izdržalo test prave opasnosti.“
- Iz tih rečenica bi se dalo naslutiti da se i on negdje i nekada očešao o Dharmu, da se tako izrazim, ali ga je daljnji život vjerojatno odveo ka „unosnijim“ magijskim praksama kakve su bile popularne u Tibetu još od davnina, od predbudističkih religija, bon šamanizma itd. Međutim ono što se čini unosnim tijekom života lako se demaskira u iluziju bez prave osnove kad ozbiljna opasnost zakuca na vrata, a zakuca uvijek. Prpošnost koja se ispoljava u čovjeku dok je mlad, zdrav, uspješan, bogat, sit, dok pobjeđuje omiljeni klub, dok auto dobro ide… sve nestaje u tren oka i ostaje čuđenje što, kako, zašto.
Kaže neka doskočica, nečiji citat, ali ne znam sad čiji točno, kaže mnogo se ljudi barem jedanput u životu spotakne o istinu, ali velika većina njih se brzo pridigne, otrese i nastavi dalje svojim putem. Meni se čini da su neke religije kakve su prevladale danas na svijetu baš zamišljene tako da takvog spotaknutog o istinu žurno prigrabe i otprave dalje uz poruku „ohrabrenja“ nije to ništa bilo, ne obaziri se samo šibaj dalje… i dalje… i dalje, čak i preko smrti- k Bogeku ideš (ako si dobar), opet imaš dalje i dalje, to je takav linearno-eternalistički koncept Vječnosti. Ali nije ovo tema za to. Radije bi se osvrnuo na konkretne ljude. Čini mi se ponekad da ljudi sebe vide samo kroz obaveze, funkcije i naučene sklonosti koje prakticiraju na svjetovnom planu, ja sam to i to, bavim se time i time, držim do toga i toga, a to i to me ne uopće ne zanima itd. pa se pitam da li je to zato jer su ti ljudi našli zaista nekakav svoj mir i trajnu sreću u tim svojim svetim obavezama i ulogama koje tako prpošno brane ili je tu riječ o velikom strahu i bijegu od najveće obaveze, one prema prirodi našega uma? Onoj obavezi od koje se bježi radije u sigurnost svih ostalih obaveza u začahurene obrambene niše svakojakih identiteta? Zaglušujuća je tišina iz vlastitog uma, ljudi pretpostavljaju da iza tih vrata nikoga nema, pa radije lutaju okolo i kucaju posvuda osim na njih. Najgori je strah od samoga sebe od bivanja sa sobom i polaganja računa pred svojom pravom prirodom, najčešće se zato ljudi pobrinu da im se takva situacije ostanka samog sa sobom i samog pred sobom nikada ne dogodi, čak niti na kratki trenutak. A Milarepa je lijepo rekao „Prebivaj sam i naći ćeš prijatelja.“, no eto…
Na kraju samo još par riječi od Milarepe, jednoga od onih blagoslovljenih koji spotaknuvši se o Istinu nisu se samo prpošno otresli i nastavili dalje i dalje u beskorisnu jurnjavu krugom Samasare. Osobito je važan posljednji odlomak jer u njemu briljantno i živopisno elaborira Trikayu ili Trostruko Tijelo tj. trojaku prirodu Prosvjetljenoga Uma koju je vrlo teško objasniti konvencionalnom i konceptualnom umu, a s kojom se prema svemu sudeći na svojim putovanjima na Istok susreo i Krist Izraelac i donio među Semite nov koncept Trojednog Boga i s njime misteriju Svetoga Trojstva. Taj odlomak sam stavio podebljano. Uživajte do sljedećeg čitanja!

-Sve svjetovne težnje ili potrage imaju jedan neizbježni kraj, a to je patnja: stjecanje završava u rasipanju, gradnja u rušenju, sastanci završavaju u rastancima, rođenja u smrti. Znajući to pojedinac se treba od samog početka odreći stjecanja i gomilanja, odreći se građenja i sastanaka i predano uputama eminentnog gurua uputiti se u ostvarenje Istine (koja nema rođenja ni smrti)

-Ako izgubiš svako razlikovanje između sebe i drugih, bit ćeš sposoban služiti drugima.
A kada u služenju drugima ostvariš uspjeh tada ćeš susresti se sa mnom,
A pronašavši mene, ostvariti ćeš Buddhinstvo.

-Život je kratak i vrijeme smrti je nepredvidljivo, dakle primjeni sebe u meditaciji. Izbjegavajući činjenje zla stječi dobrobit najbolje što možeš, čak i pod cijenu vlastitog života. Ukratko: postupaj tako da nemaš razloga stidjeti se i ne odstupaj od toga pravila.

-Uzdržavaj stanje neometenosti i smetnje će odletjeti od tebe
Prebivaj sam i naći ćeš prijatelja.
Zauzmi najniže mjesto i dosegnuti ćeš najviše.
Žuri polako i uskoro ćeš stići
Odreci se svjetovnih ciljeva i postići ćeš najviši cilj.

-Guru koji je sam kao Dharma-Kaya, zbir svih prosvijetljenih bića, usporediv je s nebeskim prostranstvom
-Na nebeskom licu skupljaju se Oblaci Dobrih Želja Sambhoga-Kaya- zbir pokroviteljskih božanstava nebeskih svjetova
-Iz Oblaka plovećih nebeskim prostranstvima pada pljusak cvijeća Nirmana-Kaya -Veliki Učitelji utjelovljeni na Zemlji
-Oni padajući na Zemlju neprestano gaje i dozrijevaju žetvu Spašenih Bića“

Oznake: Lhobrak, Marpa Prevoditelj, Žitna Dolina

- 13:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.03.2013.

Papirni Zmaj

U prošlom članku obrađivali smo priču o Danzanu Rabji, Petom Gobi Noyon Hutagtu, a danas donosim priču koju je on sam napisao i koja se očuvala u popularnosti do današnjih dana.
Ovu poetsku parabolu napisao je 1825. u dobi od 22 godine. Ubraja se među ukupno 19 njegovih djela koja se nazivaju njegovim učiteljskim pjesmama.

(Prema wikipediji: Parabola je kratka, jezgrovita priča u prozi ili stihu, koja donosi moralnu ili religioznu poruku. Razlikuje se od basne po tome što parabola sadrži samo ljudske likove u priči, dok su u basni najčešće likovi životinje, biljke i sile prirode.)

Uglazbljena je sukladno ondašnjem stilu i postala je vrlo omiljena među narodom. Parabola uključuje kako drevne religijske filozofije tako i citate iz folklora.
Prema ovoj paraboli, čovjek „iz pograničnog kraja“ jedne noći sanja susret s čovjekom koji na vjetru pušta zmaja. Zmajar pušta zmaja da odleti s vjetrom, a čovjek promatrač koji propitkuje svoj život, svoju svrhu i ambicije, mu tada pristupa i njih dvoje počinju razgovarati. Radi pojašnjenja treba reći da u tibetanskoj tradiciji „stanovnik pograničnih krajeva“ u pjesmama i pričama često se pojavljuje kao stereotipni lik neotesane, neobrazovane individue koja je u najmanju ruku „bez religije“, bezvjerac odnosno barbar. U tom kontekstu likom „graničara“ kojeg savjetuje mudri „zmajar“ koristio se i Danzan Rabja u svojoj paraboli.

„Da li je lako napraviti takvoga zmaja?“- seljak iz graničnog područja pita zmajara.
„Da lako je“- odgovori mu on.
"Što još je lako činiti?", nastavlja čovjek s pitanjima.
-"Lako je činiti loša djela.
Čega ima malo?
-Ljudi koji sebe ne brane, takvih ima malo.
Čega ima mnogo?
-Nemarnih ljudi sa lošim uvjerenjima.
Što je ružno?
-Ružni su neznalice.
Što je lijepo?
-Čist um je lijep.
Što je štetno?
-Misli ispunjene mržnjom su štetne.
Što je korisno?
-Dobar um je koristan.
Što je varka?
-Ovaj život je varka.
A što je istina?
-Tri Dragulja su istina.
Što je zlo?
-Odsustvo Dharme je zlo.
A što je dobro?
-Hrabrost je dobra.
Kakva je narav čovjeka u ovim vremenima?
- Oh jao, razmatrati karakter naroda današnjeg vremena, kao da razdiru nit koja nas povezuje sa pravom prirodom ovoga svijeta. Kada čine prinose Trima Draguljima to doživljavaju kao breme, kada slušaju učenja osjećaju da im je to nešto nametnuto.

Ljudi koji se sprijateljuju sa redovnicima polako ih čine svojim robovima. Sebični su i čuvali bi sve što im pripada makar to bio i pas. Istovremeno ne mare za druge i ostavili bi tuđe nezaštićeno čak i da je riječ o nečemu što pripada svima makar to bio i Buddha.

Ponašaju se lijepo prema onome tko je bogat čak i ako im je to neprijatelj, a napustili bi i vlastite roditelje koji su siromašni.
Ako bi im to nudilo dobit i svoja vlastita tijela podali bi u sužanjstvo. Oni izmiču dobroj karmi jer nemaju hrabrosti. Hvalili bi i lopova ako se zaljube u njega. Sprijateljili bi se i s đavolima ako bi postojala mogućnost koristoljubivog partnerstva. Ne mogu ni opisati svu zloću Samsare."

Zmajar zaključuje riječima: „Ukratko svezani karmičkim užetom u zatvoru Samsare, opijeni prianjanjem u tami neznanja, porezani nožem ljutnje, opečeni ponosom, izluđeni zavišću, mučeni su svijetom patnje.
Suosjećanje svima njima! Jadna živa bića. Život bez esencije, nit vodilja prema spasenju prekinuta je. Oko koje vidi što treba odbaciti, a što kultivirati oslijepljeno je. Suosjećanje svima njima, svim tim jadnim živim bićima!“

Čovjek tada upita zmajara: „U takvim lošim vremenima, kojim smjerom bi se pojedinac trebao uputiti da pronađe istinu?“ Zmajar mu odgovori: "Iako je oprez čovjekov najbolji prijatelj, nemoj biti previše kritički oprezan prema svome lami, ocu, majci ili Trima Draguljima. Iako je biti prijateljski nastrojen najveća vještina nemoj drugovati s ljudima loše karme. Iako je tradicija da se na sastancima priča, nemoj pričati previše.
Nema utočišta višega od Buddhe stoga čuvaj smjernost i ne postani sumnjičav. Nema mudrosti veće od Dharme zato uči ali nemoj se ponositi. Nema potpore jače od Sanghe zato poštuj Sanghu i ne traži joj mane."
-5. Gobi Noyon Hutagt Danzan Rabjaa (1803.- 1856.)
Odlomak iz knjige Michaela Kohna: „Lama of the Gobi – The Life and Times of Danzan Rabjaa Mongolia's Greatest Mystical Poet“

Oznake: Hutagt, Tri Dragulja, parabola

- 17:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 02.03.2013.

Yods Huu

Kroz neke predaje o iscjeljenjima (a i ostalim iznimnim djelima) koja je izvodio 5. Gobi Noyon Hutagt Danzan Rabjaa proteže se specifičan humor. Na primjer priča o „žrtvi“ domino pločice. Kao uvod za razumijevanje priče treba znati da se u Mongoliji igraća pločica s četiri točke naziva Yods, a sa dvije točke Yods Huu- doslovno Yodsov Sin.

Prema ovoj priči neki zabrinuti čovjek posjetio je poznatoga tibetanskog lamu astrologa da ga pita za sudbinu svoga bolesnog brata. Lama je konzultirao astrološke instrumente i utvrdio da će čovjekov brat umrijeti za tjedan dana jer za njegovu bolest nema lijeka.
Čovjek je ostao jako ražalošćen time, pomislio je da treba ipak drugo mišljenje, zaputio se u posjet k Hutagtu Danzanu Rabji u samostan Hamar Hiid.

Po dolasku u Hamar Hiid čovjek je zatekao Danzana Rabju u dvorištu kako se igra sa svojim domino pločicama. Oklijevao je pristupiti mu jer Hutagt je ionako bio poznat kao vrlo ekscentričan i nepredvidljiv, a čovjeka je osobito bilo sram jer je prvo konzultirao drugoga lamu, tj. spomenutoga Tibetanca. Zato je čekao ništa ne govoreći.
Iznenada bez ikakvoga pozdrava Rabjaa ga je upitao za zdravlje njegova brata.
Jako je bolestan, Hutagt! Ali kako si znao?- zaprepastio se čovjek.
Mogu ti čitati misli, odvratio je usput Rabjaa i dalje ne svraćajući pozornost sa svoje igre.
Tibetanski lama kojeg si posjetio je u pravu.- nastavio je Rabjaa. -Bit će mrtav kroz tjedan dana. Međutim Tibetanac ne zna kako spasiti tvojega brata. Ipak ima jedan način. Rekavši tako Rabjaa se opet potpuno posvetio svojim domino pločicama na drvenoj tabli.

Čovjek je napeto iščekivao, nadajući se da će mu Danzan Rabjaa sada objasniti kako se može spasiti njegova brata. Ali Rabjaa nije ništa rekao. Umjesto toga uzeo je pločicu sa dvije točke- Yods Huu, podigao ju uvis na trenutak i tada ju svom silinom bacio na tablu rekavši „Yods Huu, ti umri umjesto brata ovog čovjeka!“ Od udarca pločice o drvenu tablu čuo se oštar zvuk koji je odjekivao još par trenutaka, kao jeka.

Čovjek je ostao sasvim zbunjen. Činilo mu se da Rabjaa možda izvodi nekakvu šalu na njegov račun, ali Hutagt se nije smijao. Nadalje je čovjeka sasvim ignorirao, pa je ovaj otišao kući žalostan i zabrinut.

Kako su dani prolazili bratovo zdravlje se popravljalo. Prošlo je tjedan dana i on je ostao živ.
Čovjek je bio presretan, ali zanimalo ga je objašnjenje. Zato je otišao opet k tibetanskom lami koji mu je prvi put rekao da će brat sigurno umrijeti. Tibetanac je još jednom konzultirao svoje astrološke instrumente. Raširio je po podu različite kamenčiće i kosti i proučavao njihov raspored. Zadivljen je ustanovio da je čovjekov brat zaista živ.
Vidim da je netko imenom Yods Huu umro umjesto tvojega brata! Kakvu veliku žrtvu je učinio, umrijeti za tvojega brata iz čistoga suosjećanja…! Da li znaš tko je taj Yods Huu? Da li je iz tvoga kraja?
Tibetanac nije znao da je Yods Huu mongolski naziv za domino pločicu s dvije točke i slušatelji su se uvijek lijepo nasmijali na njegov račun, kad se prepričavala ova priča.

Oznake: Yods, Yods Huu, Hutagt

- 20:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 22.02.2013.

Podsjetnik i Divovi

Prvo i najvažnije, podsjetnik, sutra i prekosutra: u Splitu Izložba Dragocjenih Relikvija:

LINK na prethodni post s detaljima oko izložbe i porukom organizatora

A sada osvrt na događanja od prošle nedjelje, koji sam tek danas dospio dovršiti.
Tako se zbilo da smo riješili poći na kratku rutinsku šetnju u slabo posjećene dijelove planine.

Zbog visokih snježnih nanosa i neobičnih otkrića šetnja se ispostavila ipak ne baš sasvim rutinskom.

Već na početku pješačke ture primijetili smo nešto čudno s druge strane potoka. Neobične snježne rolice.

Malo dalje evo ih i na našem putu!

Izgledalo je kao da su se ogromne spiralne školjke odlomile iz stijena i dokotrljale dolje kao što se ponekad spominje u tibetanskim pričama.

No tek ovdje postalo mi je jasno o čemu se radi. Divovi, kakvi se pojavljuju u Narnijskim kronikama (mislim, jasno na originalnu seriju, a ne na ove patetične moderne holivudske adaptacije) ovdje su dolazili praviti sladoled od snijega, kad su sladoledarskom žlicom zahvatili snježnu padinu formirale su se ovakve spirane formacije- zapravo kugle sladoleda. Iako same Sladoledarske Divove nismo susreli, oko ovog mojeg tumačenja nastanka tih zarolanih snježnih oblika, mislim da stvarno ne može biti nikakve dvojbe. Ako netko ima bolje objašnjenje baš bi me zanimalo!

Radi usporedbe s veličinom čovjeka.

Ako je ovdje riječ o kuglama sladoleda (a mislim da se sad svi slažemo da jest) možete u mašti sami ekstrapolirati proporcije Divova koji su ih pripremili.

Donekle sličan, iako ruku na srce, ne toliko spektakularan kao naš pronalazak imali su i ovi planinari na Dinari:
http://dnevnik.hr/vijesti/zanimljivosti/planinari-na-dinari-naletjeli-na-neobjasnjivu-svjetlost---275541.html

Pošavši u više predjela prolazimo pored potoka

Ovo smeđe na kamenju su nekakve alge koje mogu ali i ne moraju ukazivati na čistoću vode.

U šetnji bez krplji brzo se zamaramo.

Ovdje smo, nakon mukotrpnoga probijanja kroz snježne nanose prema većim visinama, jedva dosegli vjetrometinu na jednom ogromnom golosjeku. Golosjek je padina gdje je provedeno sustavno rušenje stabala.

Kolega (nače iskusni planinar i speleolog) je snimio kratki panoramski video iz kojega možete zadobiti bolju 3D perspektivu:

Na povratak preko grebena, na vjetrometini ima puno manje snijega:

Hrpa jelenskoga izmeta, zapravo je sličan zečjem izmetu ali su „bombice“ puno veće u promjeru. Svjestan opasnosti za nadobudne suvremene svjetovne rekreativce moram naglasiti- nikada vam se ne smije dogoditi da takve brabonjke zamijenite sa lješnjacima. Lješnjaci rastu na niskim grmolikim stabalcima- lijeskama, ne pojavljuju u hrpicama na tlu.

Ovaj dio planine poznat je po jelenskoj divljači.
Lovci su toga itekako svjesni zato su tu podigli objekte pomoću kojih vrše svoju funkciju prihrane i „gospodarenja“ sa divljači:

U hranilištu je samo malo trulog sijena, toliko o tome da lovci usred zime hrabro prte snijeg i dopremaju hranu u visoku planinu :-)

Još ne bih davao službeni sud ali blizu sam da ovu zimu proglasim dovoljno snježnom, ipak pričekajmo još malo, vjerujem da može to i bolje.
A u nedjelju, opet u planinu. A vi koji ste u mogućnosti- u Split :-)

Oznake: Split, narnijske kronike, Golosjek

- 19:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 13.02.2013.

Split- 23. i 24. veljače, Velika Izložba Relikvija

Službeno priopćenje organizatora:

POŠTOVANI POSJETIOCI IZLOŽBE

Putujuća izložba relikvija kao dio svjetske duhovne stečevine započela je u ožujku 2001., i prošla do sada svim kontinentima. Prenošenje ovih relikvija je inspirativno za ljude svih duhovnih tradicija i pravaca te potiče na ujedinjenje u zajedničkom iskustvu mira, ljubavi i tolerancije. Time se unapređuje nastojanje oko uspostave svjetskog mira, nenasilnog suživota u zajednicama i kreira ozračje iskrenosti i povjerenja u društvu temeljenog na pozitivnim kvalitetama ljudskog bića. Relikvije su do sada obišle 65 zemalja i doživjele više od 650 javnih postavki, a u svakom gradu gdje su bile izložene nadahnule su lokalnu zajednicu i potakle svjesnost o međuzavisnosti svih čimbenika u društvu. Svjesnost o kojoj je ovdje riječ izrasta iz iskustva međuvjerskog slavlja usmjerenog prvenstveno na razmjenu ljudskih kvaliteta ljubavi, suosjećanja i dobrog srca. Zbog ovakve namjere i uz ovaj cilj izložba relikvija nije obojena nikakvim vjerskim htijenjima već je poruka nesektaške prirode o osnovnim vrijednostima ljudskog društva.
Radujemo se što smo u mogućnosti većim dijelom predočiti katalog u slici o ovoj izuzetnoj kolekciji relikvija nastalih na neuobičajeni način, uz opis i njihovo porijeklo.
U ovoj jedinstvenoj i dragocjenoj kolekciji relikvija nalaze se stotine eksponata velikih budističkih duhovnih majstora i svetaca stare Indije, Burme, Indonezije, Tajlanda, Koreje, Tajvana, Tibeta, Francuske i drugih zemalja, uključujući i iznimnu zbirku relikvija povijesnog Bude Sakyamunija i njegovih bliskih učenika.
Ove relikvije pronađene su u pepelu koji je ostao nakon kremiranja fizičkih ostataka majstora kao pojavne supstance u obliku raznobojnih perli, čistih kristala, kose i sl. Ovi oblici koji su nastali na neuobičajeni način rezultat su najviših duhovnih kvaliteta majstorovih moći realizacije neograničene ljubavi i široke spoznajne mudrosti koje su razvili tijekom života te ostavili utisnuto u supstancu kao svoj blagoslov u naslijeđe budućim pokoljenjima. Ovo bi trebalo podsjetiti sve nas na našu vlastitu suštinsku prirodu čistoće kao i na naš unutarnji potencijal u manifestaciji istog. Relikvije su pohranjene u pozlaćenim konusnim stošcima (stupama) koje svojim oblikom označavaju čistoću prosvijetljene prirode izvora koji sadrže. Perle, kristali i slično posjeduju i danas moć spontanog povremenog umnožavanja.
Javnosti se izlažu relikvije u stupama koje su smještene u središtu dvorane između veličanstvenog spektakla svjetlosti, bijelih svilenih šalova, cvijeća i graciozne statue Bude budućnosti Maitreje, utjelovljenosti same dobročiniteljske ljubavi i uzvišene mudrosti. Po završetku izgradnje velike statue Maitreje u Kushalnagaru-Indija, većina ovih relikvija bit će pohranjena u tijelu statue kao svjetioniku mira, evolucije svijesti i prosperiteta novog tisućljeća.
Relikvije svetaca i realiziranih velikih duhovnih majstora posjeduju iscjeljiteljske moći što svjedoče slučajevi čudesnih izlječenja koja su se dogodila do sada među posjetiteljima diljem svijeta.
Najveće dragocjenosti dolaze iz čistog srca i emitiraju se u prostor u obliku suosjećanja i mudrosti koje iscjeljuju. To nadmašuje sva materijalna dobra.
Relikvije odašilju zračeću energiju koja može otvoriti srca ljudi u trenutku posebnog iskustva i pridonijeti iskrenom odnosu na putu zbližavanja, međusobnog razumijevanja i doživljavanja drugih po jednakosti i sličnosti. Misleći i kontemplirajući o svrsi ljubaznosti i dobronamjernosti ljubavi, mir nastaje prirodno i nenametljivo u našim srcima i širi se svijetom koji nas okružuje. Budući da se vanjski mir postiže kroz unutarnji mir, relikvije imaju važnu ulogu u kreiranju mira kod pojedinaca i u svijetu.
Svi mi smo poput kapi istog oceana života, stoga o čistoći tih kapi ovisi i čistoća cijelog oceana.
Ovom prilikom svim posjetiocima izložbe želimo da u kontaktu s relikvijama dožive predivno iskustvo susreta sa sobom otkrivajući osobni unutarnji mir, radost i nadahnuće bez obzira na duhovnu tradiciju kojoj pripadaju i da to prenesu i nesebično dijele s drugima.
Želja nam je da i ovaj katalog bude trajan podsjetnik na vaš osobni doživljaj u kontaktu s relikvijama.

Više o izložbi može se pronaći na www.padmasana.hr pod 'Izložba relikvija u Splitu 2013'.

Uz štovanje,
Dragutin Šmalcelj
Predsjednik H.B.D. Padmasana,

Moj dodatak:
Unaprijed obavještavam štovano čitateljstvo o ovom važnom događaju, vikenda 23. i 24. ovog mjeseca kako bi eventualni interesenti iz drugih krajeva zemlje stigli na vrijeme osigurati slobodno vrijeme i organizirati putovanje do Splita. Osobito se to tiče onih koji 2011. g. nisu uspjeli posjetiti izložbu Relikvija u Zagrebu. Tijekom sljedećeg tjedna kako se bude bližio datum još ću jednom podsjetiti na početak izložbe.

Na izložbi može se vidjeti relikvije velikih majstora i povijesnih osoba o kojima često pišem na blogu, od povijesnog Buddhe Šakyamunija i Plemenitog Anande pa preko Arye Nagarjune do Jetsuna Milarepa, Arye Atiše, Je Rinpoche-a Tsongkhape, Prvog Gyalwang Karmapa Dusum Khyenpe i mnogih drugih. Susret s dragocjenim relikvijama je osobit doživljaj koji predstavlja ogromnu korist svakome. Istina da su svi ti majstori prošlih vremena čije relikvije su danas dio izložbe bili osobe čvrsto integrirane u povijest i filozofiju buddhizma, no to nipošto ne znači da je izložba relikvija nešto namijenjeno samo „budistima“. Baš naprotiv nastanak tih čudotvornih relikvija koje su pronađene u pepelu nakon kremacije tijela dotičnih visokih bodhisattvi dokazuje njihovu univerzalnu i transcendentnu prirodu, njihovu ostavštinu čiste ljubavi za sva osjetilna bića. Ostavština je to trajna u ljubavi, nenasilju i suosjećanju koje djeluje sa instance puno više od ovih naših svakodnevnih i konceptualnih nazora u sklopu kojih se onda pojavljuju razne žalosne podjele i antagonizmi među ljudima i njihovim religijskim nazorima.
Eto Hrvatska je jedna mala zemlja koja je zahvaljujući trudu i radu naših organizatora Hrvatskog Budističkog Društva Padmasana iz Zagreba (ovog puta u suradnji sa splitskom udrugom Svitlo), već drugi put blagoslovljena posjetom ove putujuće izložbe koja nakon Splita nastavlja u Budimpeštu. U pratnji izložbe je i draga talijanska redovnica, koja već godinama putuje svijetom i skrbi za relikvije. Ako bude u programu ne propustite priliku primiti blagoslov od nje, a i kakvim simboličnim dobrovoljnim prilogom možete pripomoći čitavi Maitreya projekt čiji integralni dio je i sama ova putujuća izložba dragocjenih relikvija.

A kako je to izgledalo u kolovozu 2011. u Zagrebu, možete se podsjetiti preko mojih fotoreportaža:
http://vajrapani.blog.hr/2011/08/1629463887/velika-izlozba-relikvija-u-zagrebu-i-dio-svecanost-otvorenja.html

http://vajrapani.blog.hr/2011/08/1629471227/fotoreportaza-velika-izlozba-relikvija-u-zagrebu-ii-dio.html

Kako ja najvjerojatnije neću doći u Split toga vikenda, odgovornost za blogersku fotoreportažu ovaj put prepuštam nekome od vas!

Svjetski mir mora se razviti iz unutarnjeg mira. Mir nije tek puko odsustvo nasilja. Mir je manifestacija ljudskog suosjećanja.
- HH 14. Dalaj Lama Tenzing Gyatso

Oznake: Relikvije, Maitreya Projekt, Split

- 17:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.02.2013.

Losar Taši Delek- Sretna Nova Godina

Stigao je Losar. Prema tibetanskom lunisolarnom kalendaru počela je godina Vodene Zmije- 2140. Ovaj broj 2140. bitan je kao povijesna zanimljivost, toliko se naime godina uzima da je prošlo od krunidbe prvog zabilježenog tibetanskog kralja Nyatri Tsanpa, 127 godina pr. Kr.

Kako bi smo pokušali barem okvirno shvatiti tibetanski kalendar pripremio sam dva zasebna teksta (Neki će se možda sjetiti tih tekstova od lani kad smo ih isto spominjali povodom Losara, mislim da je prigodno opet se prisjetiti). U prvom tekstu, veliki
Walter Evans Wentz, klasik tibetologije, objašnjava njegove temeljne postavke u fusnotama knjige „Milarepa-Tibet's Great Yogi“, a u drugom tekstu to čini suvremeni velikan tibetologije, Glenn H. Mullin (također sam dodao i njegov tekst o samom kralju Nyatri Tsenpi koji otkriva osobite zanimljivosti o početku dinastije ranih tibetanskih kraljeva) u svojoj knjizi „Fourteen Dalai Lamas, A Sacred Legacy of Reincarnation“.

Tibetanski kronološki sustav vuče kombinirano podrijetlo kako iz kineske tako i iz indijske tradicije. Baziran je na dvanaestogodišnjim i šezdesetogodišnjim ciklusima planeta Jupitera.
U dvanaestogodišnjem ciklusu koji se primjenjuje za računanje kraćih vremenskih perioda svaka godina nosi ime jedne od 12 cikličkih životinja, poimence:
1.) Miš, 2.) Vol, 3.) Tigar, 4.)Zec, 5.)Zmaj, 6.)Zmija, 7.)Konj, 8.)Ovca, 9.) Majmun, 10.) Ptica, 11.)Pas i 12.) Svinja

U šezdesetogodišnjem ciklusu imena tih životinja kombiniraju se sa imenima pet elemenata- Drvo, Vatra, Zemlja, Željezo i Voda. Svakome od tih elemenata pridružuje se par životinja, prva životinja iz para smatra se muškom, a druga ženskom. Na primjer 1900.g. bila je godina Željeznog Miša i 34. u šezdesetogodišnjem ciklusu, jer 1867. bila je godina Vatrenog Zeca i bila je posljednja u šezdesetogodišnjem ciklusu (dakle nakon nje je počeo novi šezdesetogodišnji ciklus). Trenutna godina 1928. (te godine je W.E. Wentz pisao ovaj tekst) jest druga u novom šezdesetogodišnjem ciklusu. Godina Muškog Vodenog Zmaja, kada je rođen Milarepa, bila je dvadeset i šesta u pripadajućem šezdesetogodišnjem ciklusu.

Tibetanska lunarna godina nominalno ima 360 dana. Da bi se pomirilo razlike sa solarnom godinom postoji komplicirani sistem dodavanja prijestupnih mjeseci, sedam prijestupnih mjeseci kroz period od 19. godina (?). (više o prijestupnim mjesecima u tibetanskom kalendaru vidjeti: OVDJE)

Nova godina počinje sa mladim mjesecom u veljači. Tibetanski tjedan prema arijevskom sistemu preuzetom iz Indije sastoji se od sedam dana imenovanih prema nebeskim tijelima: Suncu, Mjesecu, Marsu, Merkuru, Jupiteru, Veneri i Saturnu.

Tako je to davnih dana dvadesetih godina prošlog stoljeća veliki učenjak Sir Evans Wentz zapadnom čitateljstvu pokušavao objasniti princip tibetanskog kalendara.

Evo sheme koja zorno prikazuje kako u praksi kako izgleda jedan šezdesetogodišnji ciklus tibetanskog kalendara.

Prošla godina (prema gregorijanskom kalendaru 2012/13.) bila je godina Muškog Vodenog Zmaja:

Ista dakle kao 1052. u kojoj je prije 961 godine, u mjestu Kyanga Tsa osamdesetak kilometara sjeverno od grada Katmandua, prijestolnice današnje države Nepal, rođen Jetsun Milarepa. Zato sam tokom prošle godine kroz pisanje na blogu obilježavao 960.g. od njegovoga rođenja.

Nova godina koja počinje danas- prema gregorijanskom kalendari 2013./14. je godina Ženske Vodene Zmije- vidimo jasno da se promijenio spol i životinja, a element- voda je ostao isti jer element ostaje isti dvije godine zaredom. Ove godine završava ciklus elemenata- Voda je posljednja u nizu i onda opet počinje novi ciklus sa elementom Drva, sljedeća životinja na redu je Konj, spol Muški, pa godinu nakon toga životinja Ovca, ženskog spola, elementa Drva itd.

A ovako je u modernija vremena princip tibetanskog kalendara koncizno opisao moj učitelj i prijatelj iz vremena provedenoga u Mongoliji- G. H. Mullin u svojoj knjizi „Fourteen Dalai Lamas, A Sacred Legacy of Reincarnation“. :

Tibetanci imaju svoj vlastiti kalendar. Za računanje vremena rabe dvanaestogodišnji ciklus sa godinama imenovanim po 12 životinja, slično kao u kineskom kalendaru, kombiniraju imena tih 12 životinja sa nazivima 5 elemenata da bi dobili šezdesetostruki sistem od 12 x 5. Prije sredine 11.st. nisu brojali šezdesetogodišnje cikluse tako da npr. Godina Željeznog Psa prije 11.st. može biti smještena u bilo kojem velikom ciklusu. Kasniji tibetanski povjesničari pokušavali su retroaktivno sortirati ranije datume ali općenito postigli su samo daljnju zbrku u godinama. Prema tome svaki tibetanski datum raniji od 11. st. nije pouzdan osim u slučajevima koji se tiču interakcija i incidenata s Kinom, u tim slučajevima se može uzeti kineska kronologija da se usporedi točnost.

Tibetanska godina je lunarna- mjeseci počinju s mladim mjesecom. Nova godina najčešće počinje s mladim mjesecom u veljači ali to nije uvijek pravilo. Zbog prirode lunarnog ciklusa svake godine izgubi se nekoliko dana u odnosu na solarni ciklus. Da bi se razlika nadoknadila, svake četiri godine dodaje se prijestupni mjesec. Budući da je čitav mjesec dodan, godina koja slijedi nakon prijestupne počinje kasnije, a onda svaka sljedeća nekih tjedan dana ranije. Nova godina neposredno prije prijestupne može početi rano u slučaju mladog mjeseca na kraju siječnja, dok Nova godina nakon prijestupne može početi na kraju veljače. Da bi se stvari još zakomplicirale neke „sitne“ nepodudarnosti poravnavaju se dodavanjem „duplih datuma“ tako da na primjer neki mjesec može imati dva uzastopna dvanaesta datuma, a isto tako može se dogoditi slučaj da neki mjesec nema uopće dvanaesti datum.

Zapadni istraživači često griješe površno tretirajući tibetanske godine kao da se identično poklapaju sa zapadnim kalendarom. Zbog toga se, na primjer, kao godina smrti Prvog Dalaj lame najčešće navodi 1474. jer zna se da je umro u godini Drvenog Konja koja pak u dotičnom šezdesetogodišnjem ciklusu koincidira s 1474.g. Međutim njegova smrt dogodila se u zoru osmog dana, dvanaestog mjeseca, što u konačnici znači da je umro sredinom siječnja 1475.g.

Kralj Nyatri Tsanpo i rođenje DinastijeYarlung

Kralj Nyatri Tsanpo je općenito smatran prvim zabilježenim tibetanskim monarhom i začetnikom Dinastije Yarlung. Egzaktni datumi njegova vladanja nisu poznati ali službena kronologija tibetanskog kalendara smješta početak njegove vladavine u 127. g. prije Krista.
Zapadni istraživači u svojim istraživanjima smještaju ga najčešće dva stoljeća ranije u prošlosti.
Yarlung je dolina jugoistočno od Lhase. Važno obilježje toga kraja je blizina svete planine na kojoj su prema legendi živjeli Majmun i Snježna Žena- preci ljudskih bića (tibetanska verzija Adama i Eve, op. prev.). Cijela dolina smatra se kolijevkom tibetanske civilizacije jer kraljevska dinastija koja će odavde poteći s vremenom je stekla kontrolu nad cijelim Tibetom.

Prema legendi kralj Nyatri Tsanpo bio je potomak indijskog Šakya kralja kojeg Tibetanci nazivaju imenom Maggyapa i koji je bio iz Licchavija . Dakle Nyatri Tsangpo bio je po rođenju Indijac. Priča o njegovu djetinjstvu donekle je slična priči o Mojsiju. Njegovo tijelo bilo je obilježeno mnogim neobičnim znamenjem, neki prsti na rukama i nogama bili su spojeni zajedno, tirkizne oči imale su vjeđe koje su se zatvarale odozdo prema gore, a zubi su mu bili u obliku ljušture školjaka. Njegov otac pobojao se da dječak predstavlja loš znak, položio ga je u bakreni sandučić koji je bacio u rijeku Ganges. Sandučić je plutao niz rijeku dok na kraju dijete nije spasio neki zemljoradnik.
Kada je dječak odrastao i saznao što mu se dogodilo savladala ga je tuga i strah. Pobjegao je u Himalaje i pristigao u dolinu Yarlung. Stanovništo Yarlunga bilo je fascinirano njegovom neobičnom pojavom i pitali su ga odakle je došao. Ne razumijevajući njihov jezik podigao je ruku u zrak, a oni su shvatili da je sišao s nebesa. Podigli su ga na ramena i odnijeli u svoje selo gdje su ga okrunili za svoga kralja.
Njegovo ime Nyatri Tsanpo doslovno znači „Gospodin koji je nošen na ramenima“ i posljedica je njegovog prvog susreta s Tibetancima. Postao je prvi u liniji od 33 monarha Dinastije Yarlung, tridesettreći i posljednji u tome nizu bio je Songtsen Gampo koji je sredinom sedmog stoljeća formalno prihvatio budizam i preselio prijestolnicu iz Yarlunga u Lhasu.

Neke pred-budističke tradicije Tibeta iznose drugačiji izvještaj o kralju Nyatri Tsanpu i ne povezuju ga s Indijom. Umjesto toga oni vjeruju da je sišao direktno s nebesa preko mističnih ljestava od užeta. Njegovo tijelo kao i tijela šestorice njegovih nasljednika na prijestolju nestala su u trenutku smrti jer kažu da se tih prvih sedmoro kraljeva vratilo direktno u nebesa preko spomenutih ljestava zajedno sa svojim zemaljskim tijelima. Građanski rat je izbio za vladavine osmog kralja i mistične ljestve uništene su i od toga vremena nasljedni vladari pokapani su u mjestu Chonggyey.

Jedna tibetanska legenda povezuje njihovu drevnu povijest sa indijskim epom Mahabharatom u kojoj petorica Pandeva braće ulaze u građanski rat sa svojim rođacima. Prema toj legendi jedna frakcija pobjegla je s bojišta i zaputila se na sjever preko Himalaja da bi na kraju stigla do doline Yarlung na Tibetu. Vođa skupine bio je princ Rupati.

Sabirući sve prethode legende i sagledavajući ih zajedno zapadni istraživači rane povijesti Tibeta pretpostavljaju da se najvjerojatnije dogodilo sljedeće: mala vojska Indijaca je bježeći od sukoba u svojoj domovini pristigla u regiju Yarlung na Tibetu negdje između 400. i 150. godine prije Krista. Za takvu sofisticiranu ratničku skupinu ne bi predstavljalo problem zavladati dolinom Yarlung i odande postupno dovesti susjedna plemena pod svoj utjecaj.

Stoji konsenzus da je kralj Nyatri Tsanpo bio indijskog podrijetla i da je bio potomak kraljevstva sa sjevera centralne Indije tj. regije Bihar-Benares. Ujedinio je centralno tibetanska plemena i sagradio ono što se danas smatra najstarijom građevinom u Tibetu- palaču Yambu Lagang koja stoji na rubu doline Yarlung i koja je bila prijestolna palača nasljednih kraljeva. Ta predivna građevina postala je prototip za ono što će kasnije postati jedinstveni tibetanski arhitekturni stil. Izgrađena je od teških kamenih blokova izrezanih u zadivljujućim linijama, a stojeća je na vrhu planine sa panoramskim pogledom na dolje na dolinu i rijeku i gore na nebo uokvireno prstenom planina- potpuna geomantička slika snage i ravnoteže.

Palača prvih tibetanskih kraljeva Yambu Lagang Tsetang, nad dolinom Yarlung, srećom očuvala se u nekom obliku i do današnjih dana.

Kao što je u 15. st. istaknuo tibetanski povjesničar Gos Lotsawa u svome slavnom djelu Plavi Ljetopisi, kralj Nyatri Tsanpo identificiran je kao prvi tibetanski monarh samo zato jer je stvorio trajnu federaciju od dvanaest glavnih plemena centralnog Tibeta. Neki od poglavara tih pojedinih plemena su zacijelo već prije postigli takvu uniju ali njihova vlast nije potrajala. Nyatri Tsanpo ističe se kao poseban jer začeo je dinastiju koja je potrajala i stoga mu je dano posebno počasno mjesto u tibetanskim povijesnim zapisima. Razmjeri teritorija kojim je vladao i metode kojima je postigao i održavao stečenu prevlast ostaju nepoznanica. Možemo samo reći da tibetanska civilizacija kakvu danas podrazumijevamo potječe od dvanaest plemena kojima je on vladao i koje je ujedinio u naciju.

Tibetanski povjesničari sedmog i osmog stoljeća govorili su o kralju Nyatri Tsampu kao o emanenciji Avalokitešvare, bodisatve Suosjećanja. Budući da je Atišin učenik Lama Drom (Tonpa) također bio smatran emanencijom Avalokitešvare bilo je sasvim prirodno pripisati njemu i tu prethodnu inkarnaciju. Prvi Dalaj Lama, kao reinkarnacija lame Droma automatski je stekao nasljedstvo u liniji (ranih tibetanskih vladara).

Nadam se da ste uživali u ovom povijesnom štivu. Meni je osobno najvrednija spoznaja o tome kako je tibetanski narod sačuvao uspomenu na indijsko porijeklo svoga prvog vladara, ujedinitelja tibetanskih plemena i začetnika državnosti. Prema svemu sudeći taj kralj „strane krvi“ bio je dakle iz naroda sjeverno indijskih, ratnika kšatrijske kaste od kojih je negdje u to vrijeme ili par stoljeća ranije potekao i Šakyamuni Tathagatha- blagoslovljeni povijesni Buddha našeg vremena. Možemo zaključiti da su veze Tibetanaca sa Indijom fascinantno duboke. Od sedmog stoljeća kada se budizam počeo ozbiljno ustanovljavati na Tibetu uspjeli su uza sve padove i mukotrpne uspone sačuvati i rafinirati ono što je u Buddha Dharmi esencijalno i najefikasnije i najkorisnije na čovjekovom putu pronalaska prirode svoga uma, ono što u drugim tradicijama najčešće ipak ostane nedotaknuto ili jedva okrznuto. No ovom pričom o prvom tibetanskom kralju vidimo da su njihove veze s Indijom još dublje i sežu praktički u vrijeme kada je i sam Buddha Šakyamuni živio, a kao što sam već spomenuo u jednom članku i mi danas imamo priliku i privilegiju sami se uvjeriti u živo(tno)st te velike karmičke sveze koja se nastavlja i danas u ovom našem tzv. 21. stoljeću na jedan čudesan način.

Svako dobro želim Vam u godini Vodene Zmije, neka sve bude povoljno!

Oznake: Losar, kralj Nyatri Tsanpo, Dinastija Yarlung

- 19:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	svibanj, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (9)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

povijesno-informativni blog o tibetanskom budizmu
Mongolija, Tibet, Himalaje -povijest, geografija i kultura
Planinarenje, biciklizam, radikalni antielitizam,
a ni to nije sve

CURRENT MOON
about the moon

Linkovi

Gandan
Palpung Web Center
Kalmici u Beogradu 1920.-44.
Kalachakranet
Mahabodhi Mahavihara
Dalaj Lama
Lama Zopa Rinpoche
Nick Dudka-The Buddhist Art of THANGKA
H.B.D. Padmasana
Shechen
Buddhistchannel
Fundacija za očuvanje Mahayanske Tradicije
Tibet Foundation
Tibetan Government
Dalaj Lama Foundation
Buddhism&Ecology
Tibetan Museum Society
Tibetan Centre for Human Rights and Democracy
Dharmaweb
BuddhaNet
Sutra of Golden Light
Biografija 9. Bogdo Gegena Jetsuna Dampe
Kunzang Palyul Choling
Radigan Neuhalfen
Kartografija Tibeta
Yun - rumunjska stranica o Szandoru Csomi
mađarska stranica o Szandoru Csomi
Karma Ratna Dargye Ling

Prijateljski blogovi i relevantni dionici blogosfere:
Samayatantra blog
Marpa - Beograd
Carstvo znakova
nelina gustirna
NSDAP
nihonkichigai
Mariano Aureliano
Unusual Suspect
Hagakure
Serapeum
Vještičje sijelo
Smisao Života
Nepoznate daljine
Neverinov blog
Drugo poluvrijeme od Joanne
Duh Jedinstva
Bugenvilija
Duhovni principi
Modesti Blejz
odmak
Don Gruba
Ratko Martinović blog
Web Reporter
Indijanka vegetarijanka
NWO- o čemu se tu zapravo radi

Dharma blogovi:
Dreaming of Danzan Ravjaa
Buddhist Jihad
Reflections of reflections
Digital Tibetan Buddhist Altar-from Tulku Urgyan Tenpa Rinpoche
Tibeto-logic
Rigpa Vihara
Lotsawa House
Early Tibet
Rigpa News
The Buddhist Blog
Buddhism Now
Living and Dying

Ostali važni linkovi:
pokret Patriot
Savez za građansku i etičku Hrvatsku
Krešo Mišak blog
Antifa Zagreb
Jeziva istina o EU
O problematici totalitarnog razmišljanja u znanosti

Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
Buddha Sakyamuni

Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
Trudi postići zadovoljstva samsare
I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

Onaj tko zapostavlja životne užitke
I okreće se od grešnih djela
Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
Svih patnji svih bića jer njihova patnja
Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
Taj jest Superiorna Osoba.

Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"

Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
-Tilopa

Tri stvari ne mogu biti dugo sakrivene; Sunce, Mjesec i Istina
-Buddha Shakyamuni

Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
-Lama Thubten Yeshe

Ako vjeruješ svemu što pročitaš bolje ti je da se ostaviš čitanja
-Japanska poslovica

Ti sam dužan si nešto poduzeti, Buddhe su samo učitelji.
-Budistička poslovica

Obrazovanje nije iznenadno kao masakr, ali je, dugoročno gledano, smrtonosnije.
–Mark Twain

-Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
-Erich Fromm

Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
-Krishnamurti

Stekni vlast nad svojim mislima, njima možeš činiti što god želiš
-Platon

Makni se! Zaklanjaš mi sunce.
-Diogen iz Sinope

Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
-Jimi Hendrix

Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
-Johann Wolfgang von Goethe

Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
-Konfucije

Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
-Muhammad Ali

Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
-Karel Čapek

Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
-Neverin

Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
-Mariano Aureliano

Brak između kapitalizma i demokracije je gotov.
-Slavoje Žižek, slovenski filozof, u govoru prosvjenicima na Wall Streetu

“Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
-Albert Einstein

Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

Nemoj pokušavati postati netko
Nemoj sebe pretvarati u nešto
Nemoj biti meditant.
Nemoj postati prosvjetljen.
Kada sjediš, sjedi.
Kada hodaš, hodaj.
Ne teži ničemu.
Ne opiraj se ničemu.
-Ajhan Chah

Ne šalji um u potragu za samim sobom;
nema uma, njegova suština je prazna.
Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
i sve je jasno.
U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
-Lama Gendun Rimpoche

Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
-Bodhidharma

Nisam ovdje ni tamo.
Nisam u pravu niti u krivu.
Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

Moja religija je živjeti i umrijeti bez žaljenja.
-Milarepa

Ako imaš neku određenu vjeru ili religiju to je dobro. Ali preživjeti možeš i bez njih!
-14. Dalaj Lama Tenzing Gyatso

Veliki orao istoka
Maše krilima i leti s lakoćom
Lebdeći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.
-Milarepa

Dok trčiš za svojim mislima
poput psa si koji ganja bačeni mu štap
Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
Umjesto toga budi poput lava
koji umjesto da lovi štap
svoj pogled skreće prema bacaču.
Na lava se štap baca samo jedanput!
-Milarepa

Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
Nikada me nisu porazile smetnje

Meditirajući na ljubav i suosjećanje
Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

Meditirajući na svojeg lamu
Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

Meditirajući uporno na svoj yidam
Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

Meditirajući na upute tajne tradicije
Zaboravio sam dijalektičke knjige

Održavajući čistu svjesnost
Zaboravio sam iluzije neznanja

Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
Zaboravio sam svoje nade i strahove

Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

Iskusivši radost osamljenosti
Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
Odbacio sam sve konvencionalne forme

Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
Zaboravio sam putove licemjerja

Živeći ponizno u tijelu i umu
Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

Načinivši samostan unutar svoga tijela
Zaboravio sam samostan izvan njega

Prigrlivši duh radije nego slovo
Zaboravio sam igre riječima

Ova priča o oslobođenju Milarepe
Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
Osvijetlila je učenje svih Buddha
I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

Arya Nagarjuna

Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
-Nagarjuna

Myanmar resistance

Niti na nebu
Niti na dnu oceana
Ni u planinskoj špilji
Ne može se naći mjesto na svijetu
Gdje može krivac uteći
Od posljedica svoje krivnje.
Buddha, Dh 127

Odajem poštovanje umu,
koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
kojim možemo postići sve naše ciljeve.
Priroda uma osnova je svega;
ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
Guhyagarbha tantra

Na putu ka istini
čovjek moze napraviti
samo dvije greške.
Da ne prođe cijelim putem,
ili - da ne krene.
-Buddha

"Ja nisam, Ja neću biti.
Ja nemam, Ja neću imati.
Ovo plaši svu djecu…,
I ubija strah u mudrima."
-Nagarjuna

Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
-Kamalasila

Kakva god je radost na svijetu
Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
A kakva god je patnja na ovom svijetu
Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

Postoji li potreba da se kaže nešto više?
Djetinjasti rade u svoju korist,
Buddhe rade za dobrobit drugih.
Pogledaj samo razliku među njima!
-Shantideva

U radosti i boli svi su jednaki
Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
-Shantideva

Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
Okrutnog koji plovi nebom
Krajnje sljepoće, koji šteti
Mojem stremljenju ka uvjerenju,
Koji ubija moje oslobođenje
-Prvi Dalaj Lama Gedun Drub

Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
s neprijateljem postat će ti prijatelj.
Ako se ponašaš prema prijatelju kao
prema neprijatelju isto će se tako promjenit
i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
privremenih odnosa. Otac postaje sin u
drugom životu, majka postaje žena,
neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
-Shakyamuni Buddha

Buddha reče i ovo:

"Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
čiji plod prima radosno i zadovoljno."

" Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

"Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

"Volja za životom je zakon života,
ko ga ne ispunjava nestaje,
odnosi ga bujica okolnosti.
Junak koji stvarno živi,
uživa radosti življenja."

Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
-- Sv. Maximilian Kolbe

„Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
-Martin Niemöller

Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
-Stipe Božić

Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
-Beowulf

Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
Vojnik: Zar tako kažu?
Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

…ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
-Beowulf

Free Counter